Koliko nauke ima u markeru? Saznajmo kroz STEM istraživanje

Fluorescentni marker za podvlačenje osmislio je 1962. godine japanski pronalazač Yukio Horie sa ciljem lakšeg isticanja teksta tokom učenja.

Da li ste znali da se fluorescentni markeri nazivaju još i magični markeri? Magičnost leži u mastilu koje je na bazi vode sa vrhom napravljenim od polietilenskih perli povezanih u različite oblike (obično šiljastog). Prvobitno se vrh markera pravio od filca što je proizvodilo zvuk pri podvačenju i pisanju (škripanje) i markeri su zato bili dugo u istoriji čovečanstva odbačeni. Da bi se njihov značaj istakao, proizvođači su se dosetili da prave kombinovani pisaću olovku, koja sa jedne strane ima hemijsku, a sa druge marker.

Među najpopularnijima je žuti marker za podvlačenje (highlighter) jer je najsvetliji, slabo ostavlja tragove sa druge strane papira i kad se fotokopira tekst koji je povlačen, žuti marker se na kopiji ne primećuje. Ali od čega dolazi ta fluorescentna boja markera? To moramo kroz eksperiment otkriti. Krenimo 🙂

Šta vam je potrebno za ovaj eksperiment?

  • limunov sok
  • sirće (jabukovo, 4%)
  • aceton
  • 70% alkohol
  • štapići za uši
  • soda bikarbona
  • žuti markeri za podvlačenje
  • papir
  • opciono: markeri za podvlačenje u drugim bojama

Kako se sprovodi eksperiment?

U prvom koraku potrebno je napraviti eksperimentalne grupe na osnovu vrsta žutih markera koje uspete da prikupite. Koristite različite nijanse i različite proizvođače. Eksperimentalno pratite hemijske reakcije odabranih žutih markera sa nekoliko rastvarača (limunov sok,  sirće, aceton, 70% alkohol).

Potom je potrebno na papiru pomoću žutog markera nešto napisati ili podvući neki deo. Može se koristiti bilo koji papir, ali vam predlažemo da za početak koristite običan beli papir za štampanje.

Zatim, štapić za uši umočite u rastvarače (za svaki rastvarač različit štapić) i blago pređete preko markera na papiru. Vodite računa da štapić nije previše natopljen da se papir ne bi uništio. Zapisujte reakcije koje dobijate. Neke vrste markera će magićno nestati već prilikom prvog kontakta sa rastvaračem, neke će nešto kasnije, a neke neće uopšte. Pratite rezultate koje dobijate i zapujte ishode, jer je to jako važno za konačni zaključak i evaluaciju eksperimenta.

Nakon ovog koraka potrebno je posuti sodu bikarbonu na mestima na kojim ste prethodno prešli različitim rastvaračima, blago trljati po papiru i pratiti reakcije. Ovo je korak u kom se dešava još jedna magična reakcija! Neki markeri će u kontaktu sa sodom odmah povratiti svoje mastilo na papiru, dok drugi neće. Da biste imali jasan pregled kako koja vrsta markera reaguje potrebno je da svaka eksperimentalna grupa svoje rezultate grafički predstavi, ali i da ih međusobno uporede i tako zajednički dođu do rezultata istraživanja.

Po završetku prethodnog koraka imate eksperimentalne rezultate ali morate saznati zbog čega postoji razlika u reakcijama markera.

Šta nauka kaže?

Žuti markeri za podvlačenje sadrže organsko jedinjenje piranin (16 atoma ugljenika, molekulske mase od 524,385 Da) koji ima najvažniju ulogu u pojavi i gubitku mastila i ovo jedinjenje je izuzetno osetljivo na promenu kiselosti – pH. Kada jedinjenje iz markera dođe u kontakt sa kiselim rastvaračem, automatski počinje da bledi i na kraju mastilo postaje bezbojno. U kontaktu sa sodom bikarbonom – bazom, koja ima pH vrednost iznad 7.0., neutrališe se kisela sredina, odnosno menja se pH vrednost što piraninu ponovno daje adekvatne uslove za isticanje boje mastila.

Kroz istraživanje sa decom/učenicima ćete utvrditi da je eksperiment efikasan kod žutih markera, neon žutih i sličnih nijansi, ali ne i kod fluorescentnih markera drugih boja.

Na kraju možemo još jednom zaključiti da je nauka svuda oko nas 🙂

Želite da vam na imejl šaljemo još ovakvih eksperimenata? Pridružite se STEM zajednici klikom na link OVDE i upoznajte se sa idejama koje će vašu nastavu učiniti prezanimljivom

Ostavite komentar